Većina nas redovno, ako ne i svakodnevno, igra neku igricu. Kako na kompu tako i na konzoli ili u igraonici. Ali isto tako postoji jedna velika većina koja slabo vremena provodi uz neku knjigu. Bilo da volite naučnu fantastiku, epsku fantastiku, poeziju, krimi-romane itd... morate priznati da slabo vremena provodite uz knjigu uživajući u tim žanrovima. Mnogo nam je zanimljivije da odigramo jednu od virtuelnih senzacija u vidu igrice ili da pogledamo jedan dobar film.
 
U ovom postu pokušaću da uporedim ova dva, veoma interesantna medija (knjigu i video igre). Pokušaću da iznesem neke njihove mane i prednosti, prema nekom mom doživljaju i ujedno da vidimo da li je moguće uskladiti ova dva zadovoljstva.
Knjiga kao medij postoji već vekovima. Omogućila je da mnoge civilizacije ostanu zapisane u istoriji. Znanje da se širi i da postane lako dostupno svima. Poseduje moć da nas vrati kroz vreme unatrag, a isto tako da nas lansira i u budućnost. Da proživimo neke trenutke koje ne bismo drugačije mogli. Takođe, ima moć da pusti u pogon jednu od čovekovih najinteresantnijih sposobnosti, čovekovu maštu.
 
Dakle, nekoliko slova, rečenica, redova i pasusa na jednostavnom belom papiru, imaju moć da vam omoguće da osetite radost, patnju, sreću, tugu... Neke će vas čak i rasplakati, a neke će vam čak i pomoći u životu. Sve u svemu, jedna veoma moćna alatka. Pa zašto smo se tako odaljili od nje? Zašto smo je gurnuli u prašnjavi kraj našeg ormara? Zašto više ona ne izaziva tu senzaciju u nama? Zašto su postale smor? Pogotovu kod nas.
 
Moram vam priznati da nisam neki strasni čitatelj, ali uspem da pročitam tu i tamo neku knjigu kada imam vremena. Sada planiram da to malo redovnije radim. Istina, redovnije igram igrice.
 
Kada se povuče paralela između ova dva medija, lako se dobija odgovor na prethodno postavljena pitanja. Danas, jednostavno, knjigu su zamenili: časopisi, magazini, televizija, film, internet, računari i naravno igrice. Ali po čemu su oni i dalje slični? Po mom nekom mišljenju postoji nekoliko stavki.
 
U jednu od tih stavki spada i sam film. Film odavno počeo da zamenjuje knjigu, pružajući vam vizuelnu adaptaciju knjige. Isto to danas radi i sama igra na vašem računaru. Neko je morao da sedne i da napiše neki mini scenario za neku mini igru u kojoj ste Vi glavni lik i prolazite kroz unapred definisane događaje. Dakle, postoji neka sličnost.
 
Ono što je danas jednoj video igri dalo prednost u odnosu na knjigu u film je povišen nivo interaktivnosti. Dok čitate knjigu vi ste pasivan učesnik događaja koji su u njoj opisani. Film je to malo izdigao na viši nivo, tako što vam je ponudio vizuelizaciju, ali i koliko-toliko perspektivu glavnog junaka neke priče. Tako da bi vi mogli da se poistovetite sa njim da na neki način doživite njegovo iskustvo. Ali video igre su otišle mnogo dalje. One vam zapravo pored vizuelizacije nude i kontrolu. Veću interakciju sa samim okruženjem, mogućnost da donosite odluke i da faktički utičete na tok igre. I sve to putem jednog monitora, par tastera i miša.
 
Danas visoko kvalitetne igre pružaju neverovatno iskustvo. Isto kao i knjiga mogu da vas pošalju na putovanje kroz vreme. Da upoznate vanzemaljce, da budete vojnik, pravnik, detektiv, komandant, doktor, šampion u formuli 1, snowborder itd... I sve to na dohvat miša.
 
Sada je i film ugrožen. Ne samo da možete lično Vi biti glavni junak, već i lično vi možete biti kreator neke igre. Takođe, igre su danas uspele da okupe veliki broj ljubitelja igara na jednom mestu. Bilo to igraonica ili neki internet server. Igre postaju i fenomen. Imate na stotine sajtova posvećene samo jednoj igri. Lično, igre doživljavam kao umetničko delo. Pogotovu kada pogledate na samo proces proizvodnje i koliko ljudi učestvuje u njenoj kreaciji. Od programera, to vizuelnih umetnika, do animatora, pa i do samog kvaliteta muzike i zvučnih efekata.
 
Ali da li je to ipak bolje od jedne dobre knjige. Ona vas isto tako može uvesti u taj magični svet. Dok igrate igricu vama je nametnuta vizuelizacija. Neko drugi je svojom vizijom predstavio taj neki svet u kome se vi nalazite. Tuđa mašta sada manipuliše vama. Koliko god igre delovale interaktivno, one imaju unapred definisan tok i cilj, tako da vi ne možete mnogo odstupati od toga. I opet, i same igre zavise od neke priče, koju je tamo neko napisao. Ali uživanjem u igrama, vama je oduzeto nešto lično. Vaša lična mašta i vaš lični doživljaj. To je prvo uspeo da uradi film adaptiranjem raznih književnih dela, ali su igrice otišle korak dalje.
 
Naravno da originalne igre sa svojom pričom isto tako se mogu smatrati remek dalom kao i neka knjiga. One i jesu namenjene da budu odigrane. Koliko god delovalo da smo pasivni učesnici događaja opisanih u nekoj knjizi, po mom mišljenju, još više smo pasivniji i u samoj igri. Jer igra je ta koja je nametnula svoju maštu, ograničavajući našu da se samostalno razvije. Setite se samo koliko je neko puta rekao da mu je čitanje neke knjige mnogo bolji doživljaj nego gledanje filma koji je snimljen po istoj knjizi.
 
Istina je da igre postaju deo naše svakodnevnice i da zamenjuju knjige munjevitom brzinom. Verujem da danas postoje igrači koji čak redovno pročitaju po koju knjigu. Na primer, igranje igre ne temu Gospodar Prstenova, gledanje istog filma, i čitanje iste knjige može doprineti još većem doživljaju same priče. Ali vam opet nekako ostane najdraži taj osećaj kada ste prvi put čitali tu knjigu.
 
Nije mi bila namera ovog posta da napadam igre. Čak šta više, igraću ih i dalje, gledaću i dalje filmove i pokušaću da više čitam. Suština je bila da pokušam da vam objasnim kako knjiga može i danas da ima važnu ulogu u našim životima. Kao što i same knjige mogu nečemu da nas nauče, tako mogu i same video igre. Generacije će verovatno nastaviti sve manje da čitaju. Mislim da smo se prepustili totalnoj vizuelnoj senzaciji koju nam pružaju TV, Filmovi, Igre, Internet, itd... Nezaboravimo da se i na knjigu gledalo isto tako. Verovatno je sve ovo jedan tok evolucije.
 
Ono malo parče prašnjavog papira, išaranog nekim simbolima, koje nazivamo slova, i dalje mogu da vam pruže spektakularan ugođaj, ako ne i bolje od samih igrica. U vašim glavama se nalazi jedan od najboljih računara koje je poznati univerzum kreirao. On takođe ima ugrađenu odličnu grafičku karticu, procesor, memoriju, zvučni sistem i ono što ni jedan računar nema, a to je dušu i emocije. Možda je ovaj post postao malo patetičan, ali je pokušao da vas podseti šta to beše knjiga i njenoj ogromnoj moći.