03 Jul, 2007 21:19
Ne znam da li već znate da se na Discovery kanalu od skoro emituje jedna veoma interesantna emisija posvećena svetu video igara. Emisija nije namenjena samo okorelim igračima, kao što sam ja, već i široj publici. Ne preporučujem je zato što ja volim igrice pa sada bi svi trebalo nešto da znaju o tome, već se radi o jednom interesantnom fenomenu u koji bi valjalo biti koliko-toliko upućen. Inače, emisija se emituje svake nedelje u 22č.


Sigurno ste imali prilike da igrate neku vrstu video igara, kako na PCu, tako i na konzolama ili drugim uređajima. Tu ste bili usamljeni igrač koji je prelazio razne nivoe rešavao razne zagonetke. Igrali ste protiv veštačke inteligencije koju je pogonio vaš računar. Konzole su pružile ugođaj multiplayer koncepta, ali opet na ograničenom broju korisnika. Međutim, pojavile su se igraonice, sa desetina pa čak i stotinama umreženih računara. Tu se osetila prava moć. Sada ste imali prilike da igrate protiv pravog protivnika, koji ume kreativnije da razmišlja. Da organizujete timove, turnire itd... Tu groznicu igraonica sam osetio i ja lično kada sam bio nešto mlađi. Čudan je taj osećaj koji vas tako privlači da odete sa ortacima na partiju Counter-a, Starcrafta ili Warcrafta. Taj osećaj je ostao i do dan danas, samo što sada samostalno organizujemo LAN Party sa svojim računarima.
Verovatno je suština u samo višekorisničkom okruženju koje te igre pružaju. Umesto da odemo na fudbal ili basket, što i radimo, mi ćemo radije otići na partiju Warcrafta. Budžiti naše heroje i uništavati sile tame, a i one nas. Odavno su postojale multiplayer igre. Pre su bile u tekstualnoj varijanti. Nekoliko korisnika bi se ulogovalo na nešto što danas liči na IRC čatovanje. Jedan bi bio master i objašnjavao ostalima šta se dešava i gde se nalaze, dok bi ostali kucali komande i komunicirali međusobno. Kasnije se razvio 2D koncept, a evo danas i kompletno 3D okruženje. U pomenutoj emisiji sam saznao da je prva 2D online igra bili Neverwinter Nights, koju je verovatno većina Vas igrala skoro, samo u 3D okruženju i namenjena single player doživljaju.
Prvi utisci ovih tzv. ne zaluđenika su bili puni predrasuda. Gomila klinaca umesto da se igra napolju odlazi u neke podrume i pucaju se po ceo dan. Provode sate i sate igranja i plus troše keš. Ali nije to tako crno. Same multiplayer igre podstiču druženje, organizovanje i samu zabavu većini korisnika istovremeno. Samo što je to sada izdignuto na viši nivo. Koristi se nova alatka za komunikaciju, a virtuelni svet je mesto okupljanja. Slične predrasude javile su se kada se pojavio i prvi telefonski aparat. Svi su mislili da ljudi više neće komunicirati licem u lice. Danas već koristimo mobilne telefone, koji čak i podstiču viđanje, druženje, pa čak i nova poznanstva. Svi ih imamo i ne plašimo se, ali opet kada se spomenu igre, prema njima imamo strah. Gubljenje vremena! Ne, to nije gubljenje vremena, to je samo novi vid komunikacije koji podstiče interaktivnost, zabavu i druženje. Naravno da je svako preterivanje u nečemu štetno, ali to ne znači da je ta stvar loša.
Zadovoljivši se igranjem u ograničenom broju igraonice, ljudi su tražili veće okruženje, a to im je pružio internet. Danas te igre broje na milione korisnika i njihov broj sve više raste. Sada imate priliku da budete običan student ispred vašeg računara, dok ste u igri heroj level 60+ i imate guild ili četu ortaka sa kojima putujete i istražujete taj magični virtuelni svet. Više nije suština individualnosti. Jedino možemo opstati ako smo u timu i nešto rešavamo zajedno. Ljudi su sada ponovo krenuli ta kreiraju plemena, grupe, civilizacije. Jedan od strahova koji se javlja, lično i kod mene, je taj paralelni život. Potrebno je na nekoliko sati isključiti se iz realnog života i posvetiti se vašem alter egu na netu. Mada i to nije loše kada bolje razmislite. Koliko smo samo sati provodili za TVom. Gledali razne serije i poistovećivali se sa raznim likovima sa TV ekrana, i plus svo to vreme smo bili pasivni posmatrači. Sada imamo priliku da interaktivno učestvujemo u tom virtuelnom svetu.
Ako ste mislili da je ovde kraj i da je to suština, prevarili ste se. Pored herojskih RPG igara pojavile su se igre kao što je Second Life, koja vam nudi mogućnost da i zaradite igrajući igru. U toj igri imate prilike da kreirate vašeg lika koji predstavlja vas i da istražujete virtuelni svet. Pored toga, vi možete kupovati virtuelne nekretnine i kreirati razne kuće, diskoteke, salone, hotele u tom svetu. Naplaćivati razne usluge koje nudite tamo ili preprodavati nekretnine. Možete iznajmljivati lokale, kuće i stanove. I što je najbitnije, uzeti pravi novac za to. Postoji trenutna valuta odnosno vrednost jednog Linden dolara koji se koristi u igri Second Life. On ima pravu vrednost u realnom životu. Postoje posrednici koji vrše vaše transakcije iz virtuelnog novca u pravi.
Zanimljivo je da su i veće svetske kompanije videle potencijal svega ovoga i počele da otvaraju svoja virtuelna predstavništva. Takođe, ekonomski aspekt je skoro pa revolucionaran. Inače, da napomenem da ne morate igrati samo Second Life da bi zaradili, takođe, možete prodati vašeg heroja iz World of Warcrafta na eBay-u ili drugim aukcijskim sajtovima i zaraditi pravi novac. Pored gotovih heroja tu su i razne stvari iz igre koje se prodaju, kao što su mačevi, štitovi, napici, magije itd...
Trenutno najbogatija devojka koja živi u Second Life-u je nemica, japanskog porekla, koja u realnom životu zarađuje preko milion dolara godišnje, zahvaljujući igri Second Life. Jedan lik je čak stavio svoju pravu kuću na hipoteku, da bi u pomenutoj igri otvorio noćni klub. Novac je povratio za manje od godinu dana, i već zarađuje nekoliko stotina hiljada dolara godišnje.
Sve te online igre imaju i tamnu stranu. Prijavljeno je nekoliko slučajeva umiranja zbog ovakvih igara. Likovi su provodili i preko 70 sati igranja bez prestanka. Roditelji su nalazili svoju decu umrlu za svojim računarima. Ti slučajevi su većinom iz Koreje koja je poznata po svom fanatizmu za igrama. Kao što sam napomenuo ranije, svako preterivanje je štetno i može da ostavi trajne posledice. Pored smrtnih slučaja, dosta ljudi se obraća lekaru za pomoć o lečenju zavisnosti od igara. Izgleda da smo dobili još jednu, ali ovoga puta, legalnu drogu, koja može i da ubije, možda brže nego prava droga. Verujem da kod nas nema takvih slučajeva. Moram da naglasim, i ako sam spomenuo drogu, i ako sam ih čak uporedio sa igrama, lično mislim da se to dvoje ne može porediti. I ne mogu se tretirati isto. Iako postoji zavisnost od igara, ona se stiče veoma sporo i mnogo duže nego zavisnost od neke droge. Isto tako i TV je zavistan, internet, knjige itd...
Nadam se da sam uspeo da vam predstavim nove igre u malo drugačijem svetlu, malo svetlijem, ali nisam hteo da vas poštedim i one tamnije strane. Mislim da je potrebno sagledati stvar i svakog ulga pa tek onda dati konačan zaključak, ako se on uopšte može i dati ovde. Bez obzira na sve, igre će se nastaviti razvijati, na nama je da ih pratimo ili. Svaku novu tehnologiju prati dosta predrasuda, pa tako i ovu. Industrija igara već zarađuje više od filmske industrije i industrije muzike, a 2008. će zarađivati više od obe industrije zajedno!
04/07/2007, 00:59
WOW .. mega clanak :) Strava,... Dakle generalno se slazem sa tvojom ocenom... nista nije 100% crno ili belo.. dakle kao i svaka stvar na svetu... covek je moze iskoristiti za "dobro" i "lose" ... Opet neki limit treba da postoji... ali znajuci svoje iskustvo sa video igrama.. kada sam imao zelju, bilo ju je stvarno steta unistiti nekim ogranicenjima.. pogotovu sto iskreno mislim da to vreme u pravom svetu ne bih bolje iskoristio a video igre su me naucile mnogo cemu... Ako nicemu drugome onda engleskom jeziku!!>.. Tu je i snalazenje u prostoru, refleksi, komunikacija .. a i ponekad sam iskustva mogao da primenim u realnom zivotu (da ne pricam za voznju ;) Dakle, svet igara je apsolutno dobra stvar... Mogucnost modernog coveka da odabere makar privremeno neku drugu ulogu od one koje mu je sudbina nametnula u pravom svetu.. Ja idem i dalje pa postavljam pitanje zbog cega bi realan zivot bio nuzno tretiran kao ozbiljnije od virutelno? Naime i u realnom i u pravom zivotu MOZAK/UM je taj koji ucestvuje u tim svetovima i cini glavnu stvar tog sveta.. mozda se samo percepcije promeni zbog razlicitih okolnosti.. .. jedina je razlika u materijalu... atomi i cestice naspravim nule i jedinice... UM je isti u obe zar ne?? Prema tome ja licno video igre shvatam kao produzetak realnosti a mozda i neku vrstu beta testa "drugacije okoline" i mog snalazenja u nekim drugim ulogama.... X puta dobijem zanimljive rezultate u vidu pitanja tipa sta je ono po cemu sam jedinstven i u ulozi lopova, policajca, bogatasa ili siromaha.... Da ne zalazim previse u filozofiju ... Sto se tice SecondLife-a .. lepa stvar.. ali ne svidja mi se sto se jednostavno ideja kapitalizma prenela i u virtuelni svet.. pa je kao takva meni trula... Ja hocu da se u virtuelnom svetu oslobodim stega materijalnizma a ne da ih kopiram.. Dovoljno za ovaj komentar!!!
04/07/2007, 02:21
to sto si spomenuo um i filozofiju dozivljavanja sveta, realnog ili virtuelnog, takodje je opisano u spomenutoj emisiji I, VIDEOGAME. Realnost je sve, samo je percepcija ta koja je drugacija.
Ljudski mozak je dobro poznat po svojim mocima mastanja i iracionalnog razmisljanja.
04/07/2007, 07:18
Da da.. to je upravo poneta onoga na sta sam mislio... Da zaboravio sam mastu!! nista je vise ne pobudjuje ... (osim neke dobre knjige.. ali opet.. u drugom smislu ;)) .. Secam se vremena tekstuanih avantura ;)) Ne mozes poreci mastu :)))
04/07/2007, 19:17
nisam imao tu privilegiju da igram tekstualne avanture, ali mislim da su vise angazovale mastu korisnika - igraca.